Tajne Tabasco umaka

Historija Tabasco umaka

Bočica Tabasco umaka je vjerojatno jedna od najprepoznatljivijih namirnica na svijetu, koja je prvi put napravljena i plasirana na tržište od strane McIlhenny porodice sredinom 19. stoljeća.

Oko 150 godina kasnije, Tabasco se može naći skoro svugdje u svijetu. Na stolovima skromnijih i uobičajenijih obroka se koristi kako bi dodao posebnu notu "običnim" jelima, poput jaja.

Svoje mjesto je pronašao čak i u najekskluzivnijim restoranima širom svijeta. A bez nekoliko kapljica ovog proizvoda, Bloody Mary koktel, iskreno govoreći, bi bio jednostavno prazan.

Iako nije tako dobro poznata činjenica, Tabasco ima i fascinantnu historiju koju ne poznaju ni oni koji ga redovno čuvaju na svojim policama.

Pred vama je nekoliko zanimljivih detalja o ovom omiljenom ljutom umaku...

Tabasco je napravljen 1868. godine

Edmund McIlhenny, propali pekar je počeo praviti ljuti umak iz svog zadovoljstva i kako bi sebi osigurao dodatne prihode nakon Građanskog rata u SAD. Koristio je domaće papričice uzgajane na zemlji svog doma, gdje je također postojao i rudnik soli. Riječ Tabasco, vjeruje se, dolazi iz meksičkog urođeničkog plemena i znači „mjesto gdje je vruće i vlažno“.

Porodica i dalje vodi poslove kompanije i trenutni generalni direktor je Paul McIlhenny – četvrta generacija od začetka kompanije.

Tabasco se pravi od posebnih papričica

U početku, sve paprike korištene pri pripremi Tabasca su uzgajane na Avery Islandu. Kako je umak bivao sve popularniji tokom godina, kompanija nije mogla uzgojiti dovoljno paprika kako bi zadovoljila potražnju za umakom, te je počela s njihovim uzgojem u mnogim državama Centralne i Južne Amerike kao što su Kolumbija, Guatemala i Brazil.

Danas, dio papričica se uzgaja čak i u Africi. Ali proizvođač i dalje ima kontrolu nad kvalitetom tako što uzgaja sjeme na teritoriju Avery Islanda, a ona se potom direktno dopremaju farmerima širom svijeta koji ih uzgajaju.

Radnici koji beru papričice dobivaju štapić koji se naziva „le petit bâton rouge“ (prevod, mali crveni štap) koji je obojen istom crvenom bojom kao zrela paprika. On im služi kao uzorak za određivanje papričica koje su savršeno zrele za branje.

Tabasco leži tri godine u bačvama u kojima je bio burbon

Jednom kada su ubrane, papričice se gnječe i miješaju sa soli iz rudnika na Avery Islandu. Ta smjesa koja je deset puta ljuća od gotovog umaka se vraća u Louisianu, gdje se stavlja u već korištenu bačvu za burbon i ostavlja da miruje sljedeće tri godine. Poklopci bačvi se zapečate slojem soli, koja očvrsne tijekom procesa starenja.

Nakon starenja, smjesa se isušuje od salamure koja se stvori s dodavanjem soli, melje kako bi se otklonile prekomjerne čvrste čestice, a potom se miješa s octom. Dobivena smjesa se potom miješa u velikim rezervoarima osam minuta tokom svakog sata. Toliko su je često nekada miješali rukom, a proces potpomaže sjedinjavanju ukusa. Nakon 30 dana, radi se još jedno cijeđenje poslije kojeg dobivamo tečnost koju svi tako dobro poznajemo.

Tvornica Tabasco umaka proizvede 750.000 bočica svakog dana

Edmund McIlhenny sa svojim poznavanjem bankarstva je bio izvanredno marljiv u vođenju poslovnih knjiga. Zato danas znamo tačno koliko bočica je proizveo i prodao od pripravka svojih prvih eksperimentalnih bočica do svoje smrti. Riječ je o nešto manje od 350.000 bočica, što predstavlja skoro polovinu današnje dnevne proizvodnje ljutog umaka u tvornici Tabasco.

Tabasco se prodaje u preko 160 zemalja svijeta

U SAD, najuspješnija tržišta za umak predstavljaju sjeverna i južna California. U ostatku svijeta, umak se prodaje u preko 160 država, što zahtjeva printanje etiketa na 22 svjetska jezika. Najveće prekooceansko tržište predstavlja Japan, ali Tabasco ima i historijske veze s Ujedinjenim Kraljevstvom, gdje je prvi put izvezen 1874. godine.

Kraljica Elizabeta je voljela staviti nekoliko kapi umaka na svoje koktele škampa i 2009. godine kompanija McIlhenny je dobila i prestižnu kraljevsku nagradu od Njenog Visočanstva Kraljice Elizabete II.